maw | 28 Avgust, 2014 13:34
Tvoja ljubav u proslosti zauvek ostaje, a ja jos uvek ceo svoj svet vidim u ocima boje neba. Negde, daleko gde ne dopiru ni vetrovi oluje, cuvam jednu tajnu.
Ta tajna si ti.
Miris kise prosipa zrna prasine. Da ne vidim.
Zivotni put prostire tepih od snova. Da se ne vracam.
A ja, i dalje snivam isti san...
Volela bih da si tu...
Da me gledas kao pre, da se smesis kao nekada, da me zagrlis najjace sto mozes, da me vodis duz obala mora, da osetim mir i cujem valove koji nas ne doticu.
Ceznjo moja....
Da je srce od celika puklo bi pored ovog osecaja bespomocnosti.
Okovi koji nas dele otvorili bi se.
Ali nije...
Moje srce je dusa duboka, dublja od najdubljeg mora, najduze reke, najveceg jezera.
Tamnija od noci i oblaka dima.
Sjajnija od plamena vatre koja je nekada gorela.
Tuznija od kapi suze svakog leda koji se istopi....
I ne prestaje....
Ostacu te zeljna celoga zivota....
Da je proslost recita, ispricala bi pricu o nama....
I sve bi razumeli.
Svu bol osetili.
Da je tuga nocna tisina, mesec bi postao pun i san ne bi dosao.
Vise nikada.
Vecno ce tvoj glas tinjati u meni. Sat je stao tog davnog dana. Sve je ostalo isto, samo vreme tece u tebi...
Kasno je za nas.
Uzalud su svi moji sni.
Ostaces njen, ostaces tudji, ostaces...